Ko je Johan van Gog?
Može se reći da danas mnogo njih nosi prezime Vinsenta van Goga. Većina je manje poznata svetu, a neki od njih su ipak vredni pominjanja. Jedan od njih je unuk Vinsentovog brata Tea. U daljem tekstu, iznosimo činjenice koje je nakon Johanove smrti, za novine napisao Martin Bejli, čuveni istražitelj lika i dela poznatog slikara.
Život i delo
Johana van Goga moramo zapamtiti po tome što je podržao svog oca u trenutku dodele porodične zbirke Van Gogove umetnosti državi. Ovaj akt je doveo do stvaranja Van Gogovog muzeja u Amsterdamu, kao najposećenijeg muzeju u Holandiji.
Johan je preminuo 21. februara, 2019. a rođen je 1922. kao jedno od četvoro dece nećaka svima poznatog umetnika. Zna se da je ova porodica rasla uz mnoštvo Van Gogovih slika u svom domu, zajedno sa ,,Suncokretima“ iznad kauča, pa je slikarevo životno delo imalo veliki uticaj na njih i duboko im se uvukao u pore.
Martin Bejli govori još i kako je slika Bademovo drvo stajala u Johanovoj spavaćoj sobi još od njegovog detinstva. Uz smeh se prisećao kako se čudi da nikada nije oštećena od tolike ,,borbe jastucima“. Johan je smatrao da je pomenuta slika za njega najbolji opis proleća, kao i to da je ona jedna od najlepših dela koju je Vinsent naslikao.

Kako je došao Drugi svetski rat i nemačka okupacija, 1945. godine, Johanov dvadesetčetvorogodišnji stariji brat, takođe nazvan Teo, ubijen je od strane Gestapa. Tada je ubijeno više od 250 pripadnika holandske opozicije, a Teo je bio među onima koji su streljani.
Nakon rata, Johan se pridružio službi unutrašnje bezbednosti, sada poznatoj kao Generalna obaveštajno – bezbednosna služba.
Druga tragedija u Johanovom životu, možda čitaocima više poznat slučaj, dogodio se 2. novembra 2004. godine, kada je Johanov sin, kontoverzni filmski reditelj, Teo, ubijen. Teo je snimio film Submission, koji je kritikovao odnos ljudi prema ženama islamske veroispovesti, što je izazvalo proteste islamske zajednice u Holandiji.
Martin Bejli dalje navodi kako Johana najviše možemo pamtiti po podršci koju je pružio ocu u planu da pomogne pri stvaranju muzeja posvećenog Van Gogu. Njegov otac je 1962. godine sklopio ugovor sa holandskom vladom, da preda oko 200 slika i 400 crteža fondaciji. Ova zaostavština bila je u vrednosti od 15 miliona guldena, a danas bi veliki broj slika bio vredan više od 100 miliona evra, tako da se celokupna kolekcija verovatno vrednuje na više milijardi evra.
Bademovo drvo

Nekoliko meseci pre Johanove smrti, Bejli ga je iznenadio poslavši mu osušeni list drveta koje je verovatno bilo baš ono koje je proizvelo cvet koji je Van Gog naslikao 1890. godine. Dva starca, veliki poznavaoci slikarevog dela, koji su bili stari žitelji grada u kom je umetnik provodio vreme, jednog dana su Martinu tajno pokazali ovo drvo. Martin ih je upitao zašto ova poseta mora ostati tajna, a oni su odgovorili da bi mnoštvo posetilaca ugrozilo život drveta.
Kada je 1922. Johan rodjen, Van Gogova dela jos uvek nisu bila toliko prodavana. Interesovanje za otkup njegovih dela bilo je tek u usponu. Međutim, može se reći da je Johan za svog života bio svedok najveće prodaje slikarevih radova, pa je tako, posthumno postao jedan od najpoznatijih umetnika u istoriji. Johan, koji je važio za skromnog čoveka, nikada nije mogao kod sebe da osvesti to da je brat njegovog oca bio toliko bitna ličnost. Kao ni da bi slikarevo bademovo drvo zaista zahtevalo zaštitu.